Naziv biljke ambrozija potječe od grčke riječi ambrotos, značenja besmrtan. Poznajući izrazitu otpornost sjemenki ambrozije i njezino lako širenje, nalazimo opravdanost takvog naziva.

Ivana Čolak, mag. pharm., MBA

Ambrozija (lat. Ambrosia artemisifolia) samonikla je biljka podrijetlom iz Sjeverne Amerike i najrasprostranjenija je vrsta roda Ambrosia. U Europi se pojavljuje krajem 19. stoljeća kao posljedica prometnog povezivanja Amerike i Europe brodovima koji su prevozili poljoprivredne usjeve. U posljednjih nekoliko desetljeća predstavlja glavni korov u zemljama središnje i jugoistočne Europe. U Hrvatskoj je prvi put primijećena četrdesetih godina u Slavoniji, a širi se i uz jadransku obalu.

Ambroziju najčešće pronalazimo na zapuštenim mjestima, oskudnom tlu, uz ceste i pruge, ali i kao korov u suncokretu, kukuruzu i drugim usjevima žitarica. Lako se rasprostranjuje i zamjenjuje autohtone biljke na tlu na kojem one više ne mogu preživjeti.

Zašto je bitna? 

Iako ambrozija može biti korisna, na primjer, eterično ulje ima antimikrobna svojstva, sjemenke sadrže linolensku kiselinu, biljka se koristi za uklanjanje teških metala iz tla; široko je poznata po svojim negativnim osobinama, odnosno alergenim svojstvima. Naime, pelud ambrozije jedan je od najjačih poznatih alergena. Ambrozija se svrstava u sezonske aeroalergene biljke, cvjeta u kolovozu i rujnu te uzrokuje velike troškove u zdravstvu i izgubljene radne sate. Istraživanja provedena u Europi i Sjevernoj Americi pokazala su da je oko 10 do 15% populacije osjetljivo na pelud ambrozije, koja može uzrokovati rinitis, konjunktivitis, astmu i dermatitis.

Jedna zrela biljka ambrozije ima stotine tisuća cvjetova s kojih otpušta i do osam milijuna peludnih zrnaca. Pelud ambrozije sadrži alergene proteinske strukture, izrazito je pokretna, a vjetrom se može raznijeti na udaljenosti i do nekoliko stotina kilometara. Koncentracija već od 20 do 30 peludnih zrnaca u 1 m3 zraka u osjetljivih osoba može izazvati alergijsku reakciju. Koncentracija peludi u zraku najveća je ujutro, za sunčanih i vjetrovitih dana, a nakon kiše se smanjuje.

Peludna zrnca, nošena vjetrom, dospijevaju u oči, ulaze u dišne putove i zbog svoje veličine ne mogu prodrijeti do najdubljih dijelova nego uzrokuju lokalne simptome tipične za alergijski rinitis, djelujući na oči i nosnu sluznicu. U osoba alergičnih na pelud razvija se neprimjerena i prekomjerna reakcija imunološkog sustava, pri čemu važnu ulogu imaju IgE protutijela. Za peludne alergije karakteristično je periodičko pojavljivanje, vezano uz sezonu pojavljivanja određene vrste peludi u zraku. Karakteristični simptomi su: začepljen nos s vodenim iscjetkom, svrbež nosa, kihanje, slabljenje osjeta njuha te simptomi alergijskog konjunktivitisa: crvenilo, svrbež, pečenje i suzenje očiju. Vrlo je čest i ozbiljan problem, uz alergijski rinitis i konjunktivitis, razvoj alergijske astme.

Često simptome alergije nastojimo zanemariti, ili ih pogrešno pripisujemo prehladi. Međutim, kako postoje simptomi koji povezuju alergiju i prehladu tako postoji i ono što ih razdvaja. Kod alergije su simptomi obično prisutni tjednima ili mjesecima, nosni sekret je bistar i vodenast, kašalj je suh i podražajan, kihanje učestalo, temperatura nije povišena, a promjena okoline donosi olakšanje. Prehlada traje samo nekoliko dana, nosni sekret je malo gušći, kihanje povremeno, kašalj produktivan, temperatura je povišena, mogući su bolovi u mišićima, a promjena okoline ne donosi olakšanje.

Kako se zaštititi?

Najvažnije je izbjegavati alergen (pelud) i izloženost alergenu. Preporučuje se informiranje o prisutnosti ambrozije u okolini, redovito održavanje travnjaka, izbjegavanje jutarnjeg provjetravanja prostorija kad je koncentracija peludi u zraku najviša, boravak u klimatiziranim prostorima, sušenje odjeće u kući, nošenje zaštitne maske za suhih i vjetrovitih dana, boravak u prirodi poslijepodne i navečer te na nadmorskim visinama iznad 1000 m, presvlačenje odjeće, tuširanje i pranje kose nakon boravka u prirodi, četkanje i pranje kućnih ljubimaca, poznavanje peludnog kalendara za određeno područje. Sljedeći korak su preparati za ublažavanje simptoma alergije s kojima treba početi najmanje 15 dana prije sezone cvjetanja i koje treba koristiti sve do kraja djelovanja alergena. Imunoterapija se koristi kod dugotrajnih alergija i u slučajevima kad lijekovi nisu dovoljno učinkoviti.

Na kraju treba naglasiti da živimo u vremenu u kojem mnogo faktora pridonosi rastu i širenju ambrozije, poput globalnog zatopljenja i porasta razine CO2 u zraku. Rezultati istraživanja pokazali su da stalan porast CO2 u atmosferi stimulira rast i proizvodnju peludi alergogenih vrsta, poput ambrozije. Ono što možemo i što smo dužni učiniti je, u slučaju nalaska biljke, obavezno je ukloniti, što nalažu zakonski propisi u europskim zemljama i u Hrvatskoj.